TRAGOVI BOSNE – monografija likovnog projekta – 50 godina poslije, Sarajevo, januar 2025. godine
Tip publikacije: Monografija
Autor: Mehmed A. Akšamija
Godina izdanja: 2025
Izdavač: BANU
Opis sadržaja
Ako kratko pogledamo aktualnu situaciju u produkciji monografija umjetničkog djelovanja, primijetit ćemo da prisustvo u formi samostalne prezentacije ciklusa ima marginalnu ulogu. Naime, ostaje otvoreno pitanje da li je to rezultat postojećih vrijednosti djela što najvećim izdankom leži u kvaliteti autorske ideje i odlikama njene izvedbe unutar odgovarajućeg definiranog umjetničkog ciklusa koji karakterističnim obimom može biti prezentiran u monografiji ili, jednostavno rečeno, nije bilo ideje a ni potrebe za takav način prezentacije kreativnog djelovanja nekog umjetnika, ili...
Mehmed Akšamija je na mnogo načina bio i ostao jedinstven umetnik druge polovine kraja 20. i na početku 21. stoljeća. Kao što je slučaj sa svim velikim umjetnicima koji su istovremeno i naši savremenici, privilegija da neposredno pratimo razvoj njihove karijere i svjedočimo o njihovom djelovanju, istovremeno označava i nemogućnost krtičikog pristupa tom stvaralaštvu u cjelini. Svaki novi, aktualni projekat koji nam predstavljaju je poput pojedinačnog drveta koje skriva šumu. Jer, kao što Minervina sova polijeće u suton, sagledati objektivno kompletan opus nekog umjetnika nužno znači uspostavljanje izvjesne distance u odnosu na njegovo djelo. U slučaju onih koji su već našli svoje mjesto u historiji i nalaze se zapisani u debelim knjigama, ta distanca je fenomenološke prirode; Razumjeti, i analitički pristupiti djelu suvremenog umetnika (isključivo kada je u pitanju kompletan opus), međutim, pretpostavlja mogućnost percepcije čitave karijere. Ponekad je dovoljno da se umjetnik penzionira, kao što je to slučaj sa italijanskim vajarem Mauriziom Cattelanom, ali ponekad nam nema druge nego da sačekamo da se dogode neizbežni biološki procesi kao kod Johannesa Vermeera, Michelangeloa Merisia da Caravaggioa, Van Gogha, Vivijane Majer....
Upravo, iz navedenih razloga uredništvo BANU-a je pokrenulo izdavaštvo monografija umjetničkih ciklusa svojih članova, čime želi prezentirati njihova ukorijenjenja, cjeloživotne potrage za stalnošću koje nude sigurnost, mirnu luku, čvrstu bazu iz koje se onda čovjek upućuje u svijet, u traganja i sukobe, u neizvjesnost i promjenjivost.
Prva monografija među jednakim je tematski usmjerena na “Tragove Bosne - 50 godina poslije”, autora Mehmeda Akšamije, gdje se kroz čitavo njegovo stvaralaštvo provlače ili bivaju prioritetom teme iz vlastitih sjećanja i iskustava te one kolektivne u kojima on ne želi samo participirati, nego želi biti prisutan, želi ih „popraviti“, redefinirati. U formalnom je smislu riječ o monotipijama (grafikama) koje preinačuju i multipliciraju motiv trokuta, ostvarujući mnogobrojne varijacije u formi, kompoziciji i kolorističkom registru. Trokut je „izrastao“ iz nekog okrajka stola što ga je autor fotografirao, dakle iz osobnog iskustva koje je potom uopćeno u geometrijski znak. Iako nam je geometrijska apstrakcija – u ovom slučaju krajnji rezultat, slika – poznata iz razdoblja zrele moderne, Akšamijin postupak je duhovno postmodernistički. Za tu je tezu najvažnije protumačiti djela iz ovog ciklusa kao evokacije tradicionalne islamske umjetnosti koja u velikoj mjeri počiva na ornamentu. Autor, dakle, poseže za svojim korijenima i njihove oblikovne značajke transformira u suvremeni likovni jezik. Pri tome koristi i suvremenu tehnologiju, naime grafike ispisuje iz računalnog programa na grafički papir, a taj mu pristup omogućuje posvemašnju preciznost. Tu dolazimo do još jednog (ne sasvim neočekivanog) obrata. Nakon uloženog velikog truda u kreiranju vizualnog predloška u virtualnom okruženju, autor intervenira rukom, ispunjavajući pojedine šare bojom, ljudski nesavršeno, ali vrlo osobno. To djelovanje u slici nije presudno za njeno formalno oblikovanje, štoviše je gotovo i nevidljivo dok promatrač ne zna što treba tražiti, ali je sasvim neophodno za autorovu prisutnost u slici, za njegov vlastiti trag. Poput perzijskih tkalaca tepiha koji bi na kraju svoga posla hotimično napravili kakvu grešku, što se tradicionalno interpretira njihovom željom da priznaju vlastitu nesavršenost, a savršenstvo ostave Bogu, ali iz suvremene perspektive je važnije primijetiti da tim činom nedvosmisleno upisuju i „autorsku“ grešku, odnosno svoju individualnost, tako i Akšamija namjerno ostavlja „stroju strojevo“ i uzima „autoru autorovo“ – ponajviše pravo da voljna intervencija bude svakakva dok je god samo njegova. Tako da djela iz ovoga ciklusa možemo labavo definirati kao monotipije s intervencijom, ali još je važnije da nam ova eksplikacija pomogne razumjeti identitetsku problematiku, a od koje je intelektualna podloga „Tragova“ sazdana. (Ivanović)
Ova monografija ciklusa je beskrajno dragocjena kao publikacija prvih nešto kompletnijih izložbi Akšamijinih “Tragova” (Galerija Kraljice Katarine u Mostaru i Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine u Sarajevu), rezimea njegovog skoro pedeset godišnjeg djelovanja na datu temu. Kompleksnost i autentičnost datog ciklusa opisana je na vrlo uvjerljiv i interesantan način (Ivanović, Vlaisavljević, Križ), gdje koordinacija između autorskih pristupa djeluje briljantno suvereno.
Značaj ove monografije svakako leži i u tome što po prvi put predstavlja dio karijere jednog umjetnika posredstvom ciklusa na kojem je radio skoro pedeset godina, te realizirao oko pet stotina radova. Kompilaciju tekstovnih priloga upravo iz tog razloga čine eseji čiji autori nisu samo profesionalci i historičari umjetnosti, već i umjetnikovi lični prijatelji i galeristi, što joj daje na jedinstvenosti. Mišljenja smo da je ova monografija nezaobilazno štivo za sve poklonike umjetnosti, bilo da su profesionalci ili "samo" intelektualci, jer se na Akšamiju može gledati iz toliko uglova, da bilo ko može da pronađe u njemu nešto intrigantno i zanimljivo.