Svijesni da i pored razlika između mogućeg posmatranja civilizacije i kulture, uvjereni smo da ih je potrebno sagledavati u sedimentima njihovog historijskog prožimanja – jer je civilizacija oduvijek bila produkt nauke, izuma, tehnike, dok kulturu – kao produkt umjetnosti, filozofije, religije, tradicije, karakterizira posebnost koja je uvijek predstavljala kreativnu materijalnu, estetsku i duhovnu puninu. Nažalost, ovakav obrazac univerzalizma nije uvijek bio poštovan. Posebno ne u Bosni. I pogotovo ne kada su u pitanju Bošnjaci koji su, za razliku od drugih naroda na našim prostorima, u prethodnom stoljeću, dakle decenijama, morali kroz odbranu vlastite kulturne samobitnosti dokazivati, braniti i štititi svoj historijski kontinuitet i pravo na nacionalni identitet. Želimo pretpostaviti kako se iza nas nalaze takvi načini ignorantskih odnosa prema književnosti, umjetnosti, historiji… te ciljana nepriznavanja njihove zasebnosti, iza čega se krila mnogo veća i opasnija namjera – a to je nepriznavanje Bošnjaka, te bosanskog jezika kao takvog. Bošnjačka akademija je, otuda, bila i ostala dužna i obavezna da odgovara na izazove bremenitih vremena i svakojakih iskušenja za narod, državu, kao i samu sebe.
Akademija je vrlo složen i zahtijevan „organizam”, jedan sasvim posedan spoj djelovanja i stvaralaštva, motivirajući fenomen njezinih članova: Akademija je aktivni promicatelj i nosilac saradnje s akademskom, naučnom i umjetničkom zajednicom, činilac u odnosima u brojnim važnim inicijativama, programima, projektima…, i njima se zato mora brižljivo i znalački rukovati kako bi na najkvalitetniji način mogla ispuniti sve svoje zadatke i obveze. Najviši dom nauke i umjetnosti u Bošnjaka, poslije neuspjelog planiranog urušavanja i blokiranja djelovanja, nalazi se u ovom historijskom trenutku u turbulentnom društvenom i političkom okruženju opterećenim problemima za koje nema brzih i lahkih rješenja, dubokim podjelama na linijama najvažnijih strateških, ali i onih prizemnijih, dnevnopolitičkih, pitanja i interesa i u nametnutim nam okolnostima prekomponiranja odnosa i odmjeravanja pozicija kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Nije, stoga, nedoumica s kojom se Akademija suočava – kako i kuda dalje – puko retoričko pitanje, već odluka koja će odrediti i njezin sadašnji put i njezinu bližu, ali i dalju perspektivu, opstojnost, egzistenciju, dobrobit…
Naše je nastojanje da već posijano sjeme iz 70-tih godina prošlog stoljeća, kao dokaz postojanosti bosanskog duha, bosanskog jezika, bošnjačke književnosti i umjetnosti koje je sazrelo u kulturnu i duhovnu puninu, ne apstraktnog i deklarativnog, nego stvarnog priznanja postojanja bošnjačkog naroda, sa njegovim političkim dignitetom i kulturološkim zasebnostima utkanim u višeznačnost Bosne – kako su to Muhsin Rizvić i Alija Isaković, kao nosioci spomenutih vrijednosti lucidno, vizionarski i historijski utemeljeno kazali: „Bosna nije zemlja mržnje i straha, već fundus različitosti koje se time ne isključuju, već predstavljaju tapiseriju bogate tradicije i duhovnosti“. Također, na prokrčenom spoju i jedinstvu pojedinačnog i općeg, univerzalnog, naučnog, estetskog, publicističkog i onog specifičnog što karakterizira iskustvo, kulturu, mentalitet, historiju, sudbinu, tj. uopće duh jednog naroda zrači kao neomeđeno interplanetarno multilaterarno djelovanje akademika Muhameda Filipovića, koje je prije svega bilo određeno svojim bosanskim duhom u čemu leži njegova glavna vrijednost sa stanovišta Bosne. Čini se bitnim ukratko naglasiti, ali jasno pokazati da bosanski duh posredstvom svijesnog bosanskog intelektualnog dušobrižnika akademika Filipovića za drugo i drugačije nije bilo samo zasebnost sama po sebi, već naprotiv, on predstavlja vezivno tkivo naše Akademije i putanju djelovanja u formi egzistencije i postojanja bosanskog identiteta kao autonomnog i autohtonog društveno-historijskog i nadasve civilizacijskog subjekta. Stoga, između ostalog, autorski angažman članova BANU nije koristan samo užem krugu stručnjaka za pojedine akademske discipline, nego i svima onima koje zanima širok spektar pitanja i problema bošnjačke/bosanske i svjetske duhovne prošlosti i sadašnjosti.
U tom smislu, dijelim uvjerenje jednog broja članova BANU-a da bi zbog svega navedenog bilo dobro i razumno, ne osvrčući se na konstruirane probleme koje smo uspjeli nadvladati, u narednom periodu obezbjediti racionalan i realno ostvariv kontinuitet rada i aktivnosti Akademije, odnosno upravljanja njezinim djelovanjima, kao preduvjetom za miran i uspješan nastavak trasirane misije i garancije za daljnji razvoj onih dosadašnjih, relativno skromnih, ipak za Akademiju i društvo u cjelini značajnih i djelotvornih ostvarenja.