GOSPODARI I SLUGE TINTE II – Studije, eseji, kritike, Sarajevo, 2024. godine
Tip publikacije: Knjiga
Autor: Ibrahim Kajan
Godina izdanja: 2024
Izdavač: BANU
Osnovni podaci
Studije posredovanja između pisca i čitaoca, skretanje pažnje na nešto što je historijsko i memorirano, te pokušaji posredovanja između slikara i potencijalnih promatraća njihovog djela.
Opis sadržaja
Na samom početku autor je istakao: Nikada sebe nisam smatrao ni tumačem književnosti niti kritičarem knjiga koje sam s velikom žudnjom čitao. Zapravo, bio sam samo odani čitalac, od ranog djetinjstva do dana današnjega. Ta pozicija, pozicija čitaoca, nije se ničim dala zamijeniti jer ni u jednoj drugoj nisam znao ni mogao osjetiti tako snažno posredovanje između onoga što sam čitao i ljudi kojima sam o tom govorio, ili im – posredstvom medija, o tome poručivao.
Davno sam našao opravdanje svom stavu koji sada iznosim. Davno, davno u jednom tekstu Vlatka Pavletića, što ga je početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, uvrstio u svoju Analizu bez koje se ne može, te u relativno novijem tekstu Marine Šur Puhovske, Smisao tradicije, objavljenom u Diwanu, prije petnaestak godina. U središtu Marininog teksta je izravno pitanje: Šta se zapravo desilo s kritikom koja je nekoć obavljala lijep i pošten posao posredovanja između pisca i čitaoca? Dugo je trajao proces udaljavanja čitaoca i kritičara, kroz koji se kritičar potpuno „osamostalio“, sve do umrtvljavanja jezika, od kojeg su, opet, „i pjesnik i kritičar, svaki na svoj način, potpuno udaljili svog jedinog i svog nezamjenjivog – čitaoca! „Popratni književni djelatnik“ (tako Puhovski naziva kritičara, i iz njega derivirana književnog teoretičara), neprimijetno je zamijenio svoju poziciju posrednika – pozicijom arbitra. Kritičar / teoretičar je, koristeći isključivo um za razliku od umjetnika koji spoznaje osjećajima, u svojoj lukavoj strategiji razvio cijelu školu u kojoj po cijeli dan „premeće šuplje u prazno“, „gomila tuđe stečevine“, „tovari na Hrpu i od nje ponovno uzima“ – da bi se, gle ti ovo! – popeo na Hrpu i zabio svoju zastavu.“ Tako Marina!