Kažu da čovjeku vođenom zdravim razumom i logikom nije potrebno mnogo intelektualnog naprezanja da shvati kako svaki vid zajedničkog djelovanja u smislu međusobnog uvažavanja donosi višestruke koristi zajednici, ali i njemu kao pojedincu. U svrhu prezentacije umjetničkog stvaralaštva, partnerski ciljevi uključuju vid saradnje koji je veoma značajan jer se otvaraju prilike na prepoznavanju novih kvaliteta i ideja iz domene kulturologije, koje mogu redefinirati novu vrijednost aktivnog razvoja partnerstva, te trasirati pozitivne sinergijske efekte sa ciljem pružanja podrške zajedništvu i razumijevanju.
Mehmed A. Akšamija kao stvaralac u oblasti više likovnih discipline, figurira preko četrdeset godina. Njegovo kreativno djelovanje karakterizira se korištenjem specifičnih izražajnih sredstava i mogućnosti medija svjetlopisa, digitalne grafike i dizajna, kao i kreativnom ”simbiozom” svjetlopisa i klasičnih likovnih disciplina (slikarstvo, grafika, skulptura…) u cilju postizanja što svjesnijeg autorskog djelovanja unutar definiranja mnogih tematskih ciklusa.
Akšamija stvara svoje figure, čitavo jedno mnoštvo sličica koje se pojavljuje u svakom njegovom pojedinačnom radu, u euklidskoj ravnini eksperimentirajući sa izometrijom. Ovakvo bavljenje geometrijom proizlazi iz njegovog umjetničkog opredjeljenja koje je u ornamentalnoj umjetnosti našlo svoju trajnu inspiraciju i snažno izvorište.
Jedan od promotora izložbe Marin Ivanović naglasio je kako je Mehmed Akšamija umjetnik koji dolazi iz umjetničke obitelji te da je riječ o umjetniku koji je postmodernistički u likovnom smislu, a koji ima svoje jasno korijenje u tradiciji.
“[…] Njegova umjetnost proizlazi prvenstveno iz nasljeđa, iz tradicije, iz islamske ornamentike, koja je puno dominantnija, imanentna, u islamskoj umjetnosti nego što je to ovamo na zapadu, s jedne strane, a s druge strane u digitalnoj umjetnosti i jednoj osobnoj simbolici. U nekoj krhotini je prepoznao trokut, iz tog trokuta je razradio taj ogromni ornamentalni uzorak repeticijom trokuta u različitim pokretanjima, različitim bojama i stvorio je nešto što pomalo nalikuje na tepihe, a u tim tepisima također leži dio te tradicije, tog naslijeđa” – naglasio je Ivanović.
Također, i prof, dr Ugo Vlaisavljević u svojoj analizi došao je do zaključka kako “[…] Akšamijino ornamentalno preslikavanje uključuje uzorak i njegovo ponavljanje, sa ili bez varijacija, prema strogim načelima simetrije. Ornamentalist je po pravilu vrstan geometričar u praktičnom djelovanju, pa ne čudi da su djela ornamentalne umjetnostičesto bila predmet matematske analize.
Mogao bi se napisati čitav traktat o geometrijskoj pozadini Akšamijinog stvaralaštva da bi se dokučila ornamentalna dimenzija njegovog cjelokupnog djela. No, ono što čini ovo djelo posebnim jeste ne samo uporno inzistiranje na preuzimanju bogate tradicije ornamentalne umjetnosti, prije svega one orijentalne, islamske, a tu se Akšamija pojavljuje kao njen istaknuti suvremeni baštinik, nego i inventivno nastojanje da se njen tipičan prosèdē uzastopnog ponavljanja figurativnog uzorka uključi u okvire najsuvremenije zapadnjačke umjetnosti kada upravo nečuvene mogućnosti tehničke reprodukcije i umnožavanja ‘originala’ ili ‘unikatnih uzoraka’ te okvire čine sasvim labavim” – između ostalog napisao je prof. Vlaisavljević o „Tragovima“.