Na inicijativu VKBI-a, HNV-a, SGV-a i Foruma parlamentaraca BiH 1990 dostavljen je poziv za učešće na analizi Principa za izmjene Ustava BiH, koji su prethodno dostavljeni rukovodstvima oba doma Parlamentarne Skupštine BiH, članovima Predsjedništva BiH, OHR-u, šefu delegacije EU u BIH, svim ambasadorima PIC-a. Ovom prilikom, principi su dostavljani i Bošnjačkoj akademiji za nauku i umjetnost u oćekivanju našeg stava i eventualne podrške na radno-konsultativnom susretu koji će se održati u srijedu 20.10.2021. godine u velikoj sali u općini Centar Sarajevo.
Uvažavajući činjenicu da su izmjene Ustava BiH pitanje od najšireg društvenog značaja, te kao takve ne mogu biti u fokusu samo političkih stranaka/partija, već i drugih subjekata koje oblikuju bh društvo i državu – akademsku zajednicu, organizacije civilnog društva, medije, eksperte iz društvenih oblasti, odlučili smo podržati radno-konsultativni sastanak i uzeti učešće u diskusiji.
Svjesni da promjene najvišeg pravnog akta jedne države – Ustava, predstavljaju najkompleksniji društveno politički poduhvat, s tim da u BIH je ovaj proces još komplikovaniji jer je sastavni dio našeg ustavno pravnog uređenja i OHR (Ured visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu / Office of the High Representative – OHR), dakle „međunarodna zajednica“, koju čine predstavnici najutjecajnijih svjetskih sila objedinjenih u PIC-u (Vijeću za provedbu mira), a koje prema Bosni i Hercegovini nemaju istovjetne političke stavove. Međutim, čini se neospornim da se Ustav BIH mora mijenjati. Izmjene Ustava BIH više nisu stvar volje, želje ili kompromisa domaćih političkih stranaka već međunarodno pravna obaveza Bosne i Hercegovine koja proizilazi iz pravosnažnih presuda međunarodnih sudova koje su donesene od 2007.-2020. godine, kao i presuda Ustavnog suda i Suda Bosne i Hercegovine. Više od dvije decenije naše nevladine organizacije stoje na stanovištu da svi građani Bosne i Hercegovine, tj. svi narodi i manjine, moraju imati jednaka prava i obaveze na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine. Ovaj princip sadržan je i u dejtonskom Ustavu BIH čiji je sastavni dio i Evropska konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama koja je direktno primjenjiva i ima prednost nad svakim drugim pravom u BiH.
Prisjetimo se kako je u februaru 2007. godine donesena presuda UN-ovog Međunarodnog suda pravde iz Haga (International Court of Justice – ICJ) u procesu BiH vrs Srbija i CG kojom je Srbija presuđena za nesprečavanje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, a potom i niz presuda Evropskog Suda za ljudska prava. Evropski sud za ljudska prava je u pet odvojenih presuda (2009. presuda u korist Sejdić-Finci protiv BiH; 2014. presuda u korist Azre Zornić protiv BiH; 2016. presuda u korist Ilijasa Pilava protv BiH i Samira Šlaku protiv BiH, te 2020. presuda u korist Svetozara Pudarića protiv BiH) ocijenio da je Ustav BiH diskriminatoran, praktično prema svim građanima BiH, iz svih naroda i reda ostalih, a kojima se garantiraju sva prava iz Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih nacija, te iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Bitno je istaći da je Evropski sud za ljudska prava donio, zaključno s 1. decembrom 2020. godine, 395 presuda protiv Bosne i Hercegovine (BiH), pri čemu su tužbu podnijeli pojedinci ili više njih. Vladajuće stranke, ni nakon više od desetljeća, presude nisu provele. Mišljenja smo, te zastupamo stav da donesene presude, koje su obligatorne za državu Bosnu i Hercegovinu, predstavljaju međunarodno-pravni osnov za izmjene Ustava BiH. Nemamo ambiciju ni pretenziju predložiti konkretna rješenja ili tekstove ustavnih amandmana, ali želimo učestvovati u definiranju mogućih ponuđenih principa koji bi trebali biti polazna osnova za izradu prijedloga amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine. Saglasni smo da principi trebaju biti minimalnog zajedničkog sadržaja svim progresivnim političkim snagama BiH, da bi se kao zajednički interes prezentirali prijateljskim državama i potpisnicima Daytonskog sporazuma suodgovornima za stanje i budućnost BiH. U kontekstu naprijed navedenog predlažemo da se odlučivanje o ustavnim promjena vrati u institucije sistema, u Parlamentarnu Skupštinu BiH koja će u rasprave uključiti nevladin sektor, akademsku zajednicu, medije i najširi krug građana. Bosna i Hercegovina je više stotina godina bila multikonfesionalna i multinacionalna zemlja u kojoj je bogatstvo različitosti bila prednost. Jedinstvo različitosti je i danas u najvećoj mjeri način života u BiH, pa zastupamo stanovište da i Ustav Bosne i Hercegovine to mora sadržavati, promovirati i omogućavati.