Imati memoriranu prošlost znači biti na tragu vlastitog trajanja, ne odroditi se od zavičajnosti, ne skončati u zaboravu. Stoga smo pred stalnim izazovom kako u beskrajnom vremenskom toku, smisleno, obilježiti vlastito trajanje, na osnovu memoriranih izvora ili prihvatanjem nepostojećih mitoloških uspomena? Pitamo se, da li imamo prava i potrebe za eventualno višestoljetno memoriranje životnih mozaika unutar roda kojem pripadamo, mjesta odakle vučemo korijene, osobama koje su vlastitom karakterizacijom doprinijele kulturi opstanka naših predaka (ili prethodnika)?
Memorija kasabe, kao civilizacijski dobitak, podložna je insitucionalnim utjecajima i može biti predmet historijske, nacionalne, kulturne, vjerske… politike. Ali postoji jedna tema, malo tuđa memoriji, kojom se ne može upravljati, koja je nesvjesna i koja je individualna. Ona je povezana sa energijom sjećanja na bazi izvorne dokumentarne građe, rezistencijom ljudskog zaborava…
U slučaju sa jednom bosanskom kasabom kao što je Čelebi Pazar, koja je i bosansko, i balkansko, i evropsko i svjetsko mjesto memorije, čini se da treba podvuči jednu bitnu karakteristiku. Zapravo, njegov budući hronotop bi trebao biti u uskoj vezi i sa njegovim imenom. A imèna Aleva, odnosno Vrače – Vilajet Pavli – Borač Pazar / Boraç Bazar – Čelebi Pazar / Çelebi Bazar – Rogatica / Rogatiça su iménā s druge strane imèna, ìme u iménimā, višeimenost. Polinomija i sinonimija Čelebi Pazara, koje impliciraju da jedna naseobina ima više naziva, u suštini i nije tako jednostavna. Svaka verzija današnje Rogatice u prošlosti ima svoje ime, kao što i svaki Rogatičanin ima svoju ulogu i mjesto u njoj. Rogatica je mjesto koje je doživjelo više kulturnih i urbanih performansa, a ti performansi su proslijeđeni različitim imenima i verzijama nekadašnjeg i potonjeg imena Rogatica, sa više stvarnih i simboličnih imena koja projektiraju više različitih semantičkih/edicija mjesta.
Rogatica je grad u kome je vidljiva golim okom prolaznost i promjenjivost ljudske civilizacije. To nam svjedoči i sam šejhu-l-islam (osm. şeyhülislâm; arap. šaykhu-l-islām, čuvar vjere; slož. od šaykh + islam) Mehmed Refik-efendija Hadžiabdić. Civilizacija, shvaćena kao niz konverzija, transformra se iznutra, pa zbog toga ima svoj unutrašnji svijet čiji se pejzaži mijenjaju od jedne do druge epohe i, ujedno na svijet dolaze novi učeni i znameniti ljudi. Civilizacijski je sistem podložan češćim promjenama od prirodnih. Sve ono što je savršeno lagano se mijenja. Nesavršeno ima neku svoju inherentnu, konfliktnu, šarmantnu, ali i dramatičnu disharmoniju koja vodi ka čestim korijenitijim promjenama (političkim, konfesionalnim, nacionalnim, kulturnim, socijalnim, tehnološkim…).
Ono što ovdje u monografiji želimo da istaknemo odnosi se na veći broj memorijskih tragova – referentnih historijskih podatka što su Čelebi Pazar ostavili u bosanskoj materijalnoj i duhovnoj kulturi, shvaćen kao sinonim Osmanske carevine. Sem toga, da bismo dospjeli do Osmanlija, sasvim usput bi ukazali i na tragove što su ih ostavljali Iliri, Rimljani, Avari, Slaveni, dobri Bošnjani i krstjani Bosanske crkve, odnosno Rogatica u kulturi Bosne. Rogatički intertekst u Bosni je paradigmatičan, jer je dvosmislen – s jedne strane se može tumačiti kao citat i mimeza izvornog teksta Autarijata, Tita Klaudija Maksima, avarskog kaganata, Pavlovića-Radinovića, Brankovića, Mehmed-bega Čelebije Isabegovića…, a s druge, može se čitati i kao autentični bosanski tekst iz ilirske, rimske, krstjanske i osmanske epohe. Zapravo, prabosanska kultura je, od njezinog osnivanja do samoga raspadanja, bila u kontinuitetu integralni dio onih, nekada vodećih imeprijalističkih sistema.
Historija je suživot i priča. Stvarnost i slika stvarnosti, prošlost i povijest / storija o prošlosti. Povijest je institucionalizirana memorija prošlosti, ozvaničena konstrukcija pobjednika ili nadređenog. I poraženi imaju svoje priče, ali se priče poraženih teško prisvajaju u svojstvu referentnog pogleda u odnosu na prošlost, zbog čega je problematična i njihova moć da izvrše utjecaj na savremene događaje. Pojedinačne priče o prošlosti se integrišu u individualnoj povijesti. Ali se historija ipak ponavlja. Ponavljaju se funkcije ljudskih civilizacija: konstrukcije i destrukcije, humanizacije i barbarizacije, osnivanje, procvat i raspad imeperija… Bar mi u Bosni možemo svjedočiti o tome. Energija se zgušnjava u materiji, materija se razrjeđuje u energiji. Energija se ne gubi, samo se preobraća. Takva je energija kod spiralnog kretanja kruga, takva je alhemija kasabe Čelebi Pazara, a takva je bila i energija hadži Mehmeda Refik-efendije Hadžiabdića koja je već doživjela ili će doživjeti preobrazbu u nekoj drugoj ličnosti iz ovog kraja.
Monografija sadrži 422 stranice u tvrdom uvezu, 684 fusnote, 1050 pratećih priloga i komentara uz tekstualni sadržaj, a odštampana je u februaru 2023. godine.