BANU – BOSANSKI JEZIK U DIJASPORI (na primjeru školskog sistema Švedske)

0
672

BANU – TRIBINA  BOSANSKOG JEZIKA održana je 30. novembra 2017. godine  na temu BOSANSKI JEZIK U DIJASPORI, na primjeru školskog sistema Švedske.

Akademik Muhamed Filipović, predsjednik BANU-a, u uvodnoj riječi je ukazao na ulogu jezika u očuvanju cjelokupne čovjekove individualne i kolektivne duhovnosti, pri čemu je upotreba maternjeg jezika izvan matične zemlje prvorazredno sociolingvističko pitanje.On je naveo primjere neadekvatne brige u odnosu na izvorne govornike bosanskog jezika prosute po svijetu, a ta briga morala bi biti prije svega briga iz same države Bosne i Hercegovine, odnosno ne samo briga verbalna, već i konkrtna nastojanja i akcije da se naši ljudi u svijetu sačuvaju kao autentična kulturna bića.

Akademik Dževad Jahić je u uvodnom predavanju teorijski razradio pitanje upotrebe jezika izvan jezičkih matica i zakonomjernosti jezičkih asimilacija, što se sve neposredno odnosi i na poziciju naše dijaspore u svijetu. U vezi s tim, Jahić je zaključio: „Jedno od važnih lingvističkih pitanje uopće jeste pitanje upotrebe i očuvanja maternjeg jezika u uvjetima njegove upotrebe izvan državne i jezičke matice. Za naš bosanski jezik to je itekako važno pitanje,a današnja zbivanja oko bosanskog jezika još više aktueliziraju to pitanje. Ono se uglavnom svodi na to imamo li kakav-takav uvid u stanje upotrebe bosanskog jezika u našoj dijaspori i šta se u vezi s tim čini kad je riječ o državi Bosni i Hercegovini i planskom djelovanju odgovarajućih institucija i državnih službi u tom smjeru. Općepoznato je da naša država u tom smislu ne pokazuje dovoljno agilnosti i da je to glavni uzrok što i u tome zaostajemo za državama iz okruženja, koje efikasnije rješavaju pitanja upotrebe maternjeg jezika za svoju dijasporu. Također je oćepoznato da je naš čovjek u svijetu izložen snažnoj  jezičkoj asimilaciji, koja je zapravo jedan nezaustavljiv sociolingvistički proces. Međutim, kad je riječ o našoj mladoj generaciji koja se školuje u svijetu, taj problem postaje još veći i složeniji. Radi se o uzrastu koji je presudan za kulturno i jezičko formiranje ličnosti i u tom pogledu se nameće potreba za organiziranim djelovanjem kako bi ta naša mlada generacija i u svijetu imala priliku da u školi uči svoj jezik. U našoj evropskoj dijaspori postoje bosanske dopunske škole, o čijem radu ne znamo mnogo. U većini zemalja one su osnovane i rade izvan školskih sistema tih zemalja, što uveliko otežava njihov rad. Problemi sa kojima se te naše škole u dijaspori suočavaju brojni su i složeni. Učenje bosanskog jezika najbolje je organizirano tamo gdje je to učenje uklopljeno u domaći školski sistem, kakav je slučaj prije svega sa Švedskom“

Gost predavač na Tribini bila je Zlata Jesenković, nastavnica bosanskog jezika koja je pune 23 godine predavala bosanski jezik našoj djeci u Švedskoj, odnosno u Štokholmu. Ona je podrobno opisala važne pojedinosti u vezi sa svojim radom u dijaspori i načinom kako je Švedska nastavu maternjeg jezika za djecu iz drugih zemalja efikasno uklopila u vlastiti školski sistem. Njena svjedočenja i zapažanja bila su zaista impresivna, jer je iz čitavog izlaganja nastavnice Jesenković zračio jedan entuzijazam i ljubav prema Bosni, njenom jeziku i djeci koja su se u Švedskoj morala uklapati u drukčiji životni ambijent, ali sa kojima se  uspjelo u tome da oni očuvaju znanje svoga maternjeg jezika. Gostu predavaču postavljeno je i niz pitanja od strane diskutanata na Tribini, a osim toga svaka diskusija nudila je vlastita razmišljanja pa i razna zanimljiva iskustva ljudi od struke, koja su jednoglasno potvrđivala na Tribini iskristalizirani  stručni i naučni stav da BANU treba i može izvršiti pritiske na određene naše državne institucije, kako bi se pristupilo puno boljem i organiziranijem nastupanju u odnosu na školovanje naše djece u svijetu i očuvanje njihovih kulturnih i jezičkih veza sa maticom Bosnom.

U Sarajevu, 1. decembra 2017.

 

 

 

PODIJELI