Održana BANU tribina ‘Pisci bosanskog jezika i njihova zastupljenost u školi’

0
5101

BANU1Sarajevo, 30. septembar 2016.

BANU –  tribina bosanskog jezika  održana je 29. septembra 2016. godine  na temu Pisci bosanskog jezika i njihova zastupljenost u školi.  Akademik Muhamed Filipović, predsjednik BANU-a, u uvodnoj riječi je ukazao ne samo na, svima već dobro poznatu, nedovoljnu zastupljenost pisaca bosanskog jezika u školskim sadržajima i programima, već je ukazao i na ozbiljna, tendenciozna i skandalozna zaobilaženja svih onih vrijednosti koje bošnjačka književnost kroz historiju nosi i negiranja savremenih njenih dostignuća, pri čemu se iznova otkriva da ta pojava duboke korijene ima upravo u školskom sistemu. Naše mlade ne odgajati na vlastitoj književnosti i na svojim piscima znači otuđivati ih od sebe i svoga kulturnohistorijskog identiteta. A to u krajnjoj liniji opet znači jednom narodu na perfidan način uskraćivati njegov vlastiti jezik i njegovu književnost na tome jeziku, što opet znači dovoditi u pitanje historijski identitet toga naroda, a samim tim i same Bosne i Hercegovine kao autentičnog kulturnohistorijskog i jezičkoga prostora.

„Narod bez svoga jezika i nije narod, a narod bez svoga jezika u školi i bez odgoja mladih generacija na vlastitim vrijednostima ni tada nije narod. Mi više ne smijemo dozvoliti takve devijantne i zlonamjerne tendencije koje nam se već duže vremena dešavaju u našem školskom sistemu,“ zaključio je akademik Filipović.

Izlaganje akademika Dževada Jahića bilo je posvećeno historijatu i uzrocima pojave zaobilaženja najtipičnijih i najznačajnijih književnojezičkih vrijednosti u školi kad je riječ i o samome izboru pisaca, pri čemu je iznio osnovnu tezu da se maternji jezik, u ovom slučaju bosanski, ne uči iz gramatičkih i pravopisnih pravila već  se on uči od svojih najznačajnijih i, književnoestetski i književnomotivski, najizgrađenijih pisaca. U tom smislu u školskim programima zaobići, odnosno naprosto prešutjeti, i takve pisce kakvi su Bašagić, Ćatić, Humo, Kulenović, Sušić, Sijarić, Dizdar itd., itd. više je nego skandalozno i krajnje provikativno. „Pojava neadekvatne zastupljenosti pisaca bosanskog jezika u školama u Bosni i Hercegovini nije nova ni nepoznata i ona ima svoj dugi historijat. U današnjim prilikama ona se ispoljava na jedan izuzetno napadan i, zapravo, skandalozan način, pri čemu programska rješenja nastave književnosti u školi jesu nevjerovatno tendenciozno kršenje osnovnih stručnih i naučnih normi kad je riječ o poznavanju, bolje reći nepoznavanju, bosanskohercegovačke i, posebno, bošnjačke književnosti i njihovih neospornih književnoesteskih vrijednosti, koje se i danas omalovažavaju.  Temelj toga omalovažavanja je ideološki, ali su uzroci i u nestručnosti i nekompetentnosti autora programa i samozvanih aktiva i komisija koje ga rade. Došlo je vrijeme da se tim pitanjem ozbiljno pozabave naše najodgovornije naučne, kulturne i stručne institucije i da stvari vrate na one pozicije koje traži struka i nauka. Nastava bosanskog jezika u našim školama bez adekvatne zastupljenosti bošnjačkih pisaca predstavljat će samo neku vrstu gramatičke konstrukcije ili improvizacije, jer jezik bez svojih tipičnih i reprezentativnih pisaca i nije jezik, a njegovi pisci su i najvjerodostojnija potvrda autentičnosti i historijske naslijeđenosti samoga toga jezika. Svaki jezik se uči, pa tako i bosanski, iz njegovih prirodnih kulturnohistorijskih i književnih izvora, pri čemu izbor pisaca na tome jeziku jeste prvorazredni stručni i naučni zadatak.Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti je svjesna značaja toga pitanja i ona pokreće postupak vraćanja toga izbora na pozicije struke i nauke, okupljajući kadar koji će napokon to pitanje riješiti onako kako to znanje i filološka struka nalažu“, zaključio je akademik Jahić.

Sagovornik na Tribini bio je prof. dr. Sanjin Kodrić, autor nedavno objavljenoga teksta pod naslovom „Jesu li bosanski književni klasici nepoželjni u bosanskim školama?“, teksta koji je izazvao veliki interes i brojne pozitivne reakcije. Kodrić je na Tribini šire prokomentirao svoj objavljeni tekst i na vrlo precizan književnoestetski i književnoteorijski način argumentirao sve krupne praznine i apsurdnosti dosad ponuđenoga programa nastave književnosti u našim školama i izbora pisaca, koji je krajnje nestručan, nedobronamjeran i provokativan.

U diskusiji na Tribini  učestvovali su Sejfudin Tokić, Sead Zubanović, Husein Zvrko, Muriz Spahić, Elvir Resić, Hajrudin Ćuprija, Mustafa Šišić, Safet Kešo i Safet Kadić. Svi diskutanti dali su svoja  vrlo korisna i interesantna osvjetljenja ovoga problema, posebno potkrijepljena brojnim argumentima i primjerima iz prakse, koji svi nedvojbeno obaraju dosadašnje pokušaje manipuliranja i zakidanja u izboru pisaca u školskim programima, pri čemu su diskutanti bili jednodušni u tome da dosadašnje aktive i komisije koje su to radile treba diskvalificirati iz čitavoga posla izrade planova i napokon odrediti kompetentnu komisiju sastavljenu od najpozvanijih naučnika i stručnjaka sa fakulteta, akademija i instituta, da valjano urade taj posao, pod pokroviteljstvom BANU-a i odgovarajućih ministarstava.  I da se napokon jednom zaustave ta provokativna ideološka, kvazistručna antibosanska i lažnodemokratska nastojanja, kojima u struci i nauci nema više mjesta, da se djeci koja u školi uče svoj maternji bosanski jezik pokušava oduzeti pravo da taj jezik uče na primjeru svojih najboljih i najznačajnijih pisaca i svoje vlastite, u umjetnosti i nauci, već odavno poznate i priznate, bošnjačke književnosti i da im se na perfidan način pokušava oduzeti i pravo na svoj bosanski jezik, to znači i na vlastiti kulturni identitet.

Informativna služba

 

PODIJELI